WE WILL NOT BE SILENCED

“To stand in silence when they should be protesting makes cowards out of men”
- Abraham Lincoln
WE WILL NOT BE SILENCED

IZABRANE SLIKE 002

GENOCID

Ovo je weird. Ako vam se da, pročitajte cijeli tekst. Zaprašuju se samo i isključivo kvartovi gdje živi siromašan narod. Neki bi to možda nazvali i – GENOCID.

2006 Pesticide Spraying in New York City
City Again Sprays Crowded City Streets

The New York City Dept. of Health and Mental Hygiene sprayed the dangerous pesticide “Anvil” in sections of Brooklyn last month and continues to fog Staten Island, purportedly to kill mosquitoes which may or may not be carrying West Nile virus. City officials also ordered spraying in Queens and the Bronx.

The first spraying of the year in Brooklyn took place on the evening of August 21. The spray truck – now driven by unionized NYC workers wearing DOHMH insignias – recklessly spewed pesticides in a thick cloud down crowded 5th Avenue in Sunset Park and in the surrounding area in utter disregard of the hundreds of people walking the streets. The truck blasted pregnant women and many, many little children with the spray, and fogged people in dozens of restaurants – their doors wide open – without warning as they ate.

The City put up no signs in the neighborhoods announcing the spraying. They made no public warnings about the dangers of pesticides, the links between pesticides and asthma – which is epidemic throughout New York City — childhood cancers, lymphomas, neurological disorders, chemical sensitivities . . . nothing.

LINK NA STRANICU

What is Anvil?

DA MALO REZIMIRAMO

Prošlo je gotovo mjesec dana kako nisam bio na poslu. Bijah uzeo 3 tjedna godišnjeg, koji sam manje-više proveo kod kuće, u obližnjoj birtiji i na raznoraznim okupljanjima sa dragim mi ljudima. Nisam išao na more, vrijeme je bilo za drek, al’ vele mudri ljudi – bit će bolje. Ovaj zadnji tjedan me uhvatila neka trbušna gripa, pa sam svako malo morao juriti tamo gdje carevi idu pješke. Ne moram vam reći da sam pročitao tonu tiskovina lagano kontemplirajući na tome mjestu. Da stvar bude još ljepša, u tom sam razdoblju završio i u Perkovčevoj, jer me tamo bila uputila moja zubarka. Imam jedan gadan zub za vaditi, a ona to kao ne može, jer ga nema za kaj ufatiti. Tako da sam jučer, ranim jutrom bio u prepunoj čekaonici na odjelu zubne kirurgije. Došao je red i na mene. Ja otvorim čvalje, zubar baci pogled i pita me, jel’ bi ja to danas vadio ili da me naruče. Pa reko’, ajd, kad sam se već dignuo u praskozorje, neka to bude obavljeno danas. Poslal me da nekaj pojedem, ispunim neki njihov formular u kojem se oni ograđuju od gotovo svih posljedica koje mogu nastati operacijom i da se vratim za pola sata. Uspio sam sve obaviti i vratim se nazad. Opet sjednem, razjapim čvalje, a doktor mi pukne 2 injekcije anestetika (lokalnog – na žalost). Poslao me u čekaonicu sa naputkom da ne pobjegne, nego da se vratim za 15 minuta. Nakon 15 minuta pola face mi je bilo oduzeto, a na televiziji je taman bio Al Bundy, tako da sam se smješkao samo sa pola lica. Totalno glupi osjećaj. Sjednem po treći puta u zubarsku stolicu, mislim si, samo da to brzo obavi, da mogu nazad u krevet. E, ljudi moji, kada je on navalio sa nekim komadom metala, ja mislio da će mi mozak iskočiti kroz uši. “Boli?”, pita. Rekoh, ne škaklja, naravno da boli, daj još te droge. I uvali mi još jednu injekciju. Nakon 10 minuta, eto njega opet u mojim ustima sa onim istim metalnim instrumentom i – opet navali. Kako je počeo kopati, meni graški znoja na čelu. “Pa, hebote, ne bi smjelo boljeti, ne osjećam pola glave!”, pomislim i u tom trenutku me tako sasjekla bol da su mi suze štrcnule barem pola metra. I opet on mene pita “Boli?”. Samo sam uspio kimnuti glavom. I tak, malo si on razmišlja i dođe do zaključka da mi je zub vjerojatno upaljen, pa mi je napisal’ recept za neke antibiotike i naručil me za sljedeću srijedu. A ja, eto, sjedim tu za kompom i družim se sa bočicom Ketonala i svojim blogom. Blah! No, da, vele ljudi – i to će proći.